Instalacija i upravljanje

Pri odabiru odgovarajuće površinske snage za određeni objekt treba uzeti u obzir:

  • klimatsku zonu
  • sastav površine
  • položaj grijane površine
Korištenje odgovarajuće grijaće snage
Primjena Grijaća snaga
[W/m2]
prilazni putevi, nogostupi, trotoari, parkirališta
250-300
stepenice, rampe, mostovi
250-350

Instalacije izložene vrlo niskim temperaturama i vjetru s njihove donje strane (mostovi, stepeništa, utovarne platforme) zahtijevaju veću grijaću snagu - u takvim slučajevima grijaću snagu treba uvećati za 40%. U područjima s puno snježnih oborina i u planinama iznad 1000 m nadmorske visine instalacije također zahtijevaju povećanu grijaću snagu.

Za zagrijavanje vanjskih površina mogu se upotrijebiti:

  • dvostrano napajani ELEKTRA VC20 grijaći kabeli (snage 20W/m)
  • jednostrano napajani ELEKTRA VCD25 grijaći kabeli (snage 25W/m)
  • ELEKTRA SnowTecTM grijaće mreže načinjene od jednostrano napajanog ELEKTRA VCD25W/m grijaćeg kabela; površinska snaga mreže iznosi 300W/m2

Izbor odgovarajućeg grijaćeg kabela ili grijaće mreže ovisi o potrebnoj površinskoj snazi, vremenu potrebnom za izradu instalacija te obliku grijane površine. Grijaće mreže koriste se ondje gdje je neophodno izraditi instalacije u kratkom roku (izrađivanje instalacija pomoću grijaćih kabela zahtijeva oko 6 – 8 puta više vremena nego izrada instalacija od grijaćih mreža). Instalacije izrađene od grijaćih mreža zahtijevaju površinu jednostavnih, pravokutnih oblika.

Razmaci među grijaćim kablovima u zavisnosti od površinske snage
grijaća snaga
20W/m
25W/m
[W/m2]
[cm]
[cm]
250
8
10
300
~7
8
350
~6
~7
400
~5
~6

Minimalni razmak među grijaćim kabelima iznosi 5cm.

 

Asfaltne površine, kaldrmske kocke i ploče

Fiksirana podloga prekriva se slojem pijeska ili suhog betona. U takvu se podlogu postavljaju ELEKTRA VC/VCD grijaći kabeli ili ELEKTRA SnowTecTM grijaće mreže.

Kabeli se ne smiju micati. Fiksiraju se pomoću ELEKTRA TME montažne trake ili se pričvršćuju za montažnu rešetku. Vodiče treba provesti direktno do rasklopne kutije. Cijeli grijaći prostor treba još jednom prekriti nabijenim pijeskom.

Završna faza je postavljanje površine po izboru.

 

 

Betonski površinski sloj
Grijaće kabele postavlja se i utvrđuje na montažnu rešetku ili direktno na fiksiranu podlogu pomoću traka. Sljedeći korak je izrada betonskog nalijeva minimalne debljine 5cm. Instalacije se mogu priključiti nakon potpunog povezivanja betona, tj. nakon 30 dana. Treba izabrati grijaće mreže ili kabele takve duljine da ne presijecaju dilatacijske pukotine u podu. Jedino „hladni” vodiči mogu prolaziti kroz dilatacijske pukotine; njih treba postaviti u metalnu zaštitnu cijev min. duljine 50cm.

 

Izolacija i troškovi eksploatacije

Korištenje toplinske izolacije značajno smanjuje troškove eksploatacije.

Ispod zagrijavane površine može se koristiti toplinska izolacija, npr. ekstrudirani polistiren XPS–30, trgovačkog naziva Styrodur C. Ovaj materijal karakterizira niska sposobnost upijanja vode (0,04 – 0,10%), velika mehanička izdržljivost (200-700kN/m2), te vrlo nizak faktor provođenja topline (0,027-0,036W/mK).

 

Upravljanje

Sustavima zaštite od snijega i leda može se upravljati na dva načina, tj. pomoću:

Najefikasniji i najekonomičniji je ETOG regulator s osjetnikom za temperaturu i vlagu. On uključuje sistem samo onda kada i temperatura i vlaga signaliziraju snježne oborine, ledenu kišu ili da dolazi do zaleđivanja. Medjutim, ETR 1447 regulator s temperaturnim osjetnikom uključuje grijaći sustav unutar programiranog temperaturnog intervala, npr. -5°C do +5°C.

Regulator treba montirati na upravljačku ploču. Do ploče treba sprovesti „hladne” vodiče grijaćeg kabela ili grijaće mreže, kao i kabel temperaturnog osjetnika. Osim toga, rasklopna kutija treba biti opremljena sigurnosnim elementima, što znači – diferencijalnim prekidačem i prekidačem za previsoki napon (limitator).

 

ETR2G regulator s osjetnikom za temperaturu i vlagu

 

Osjetnik regulatora instalira se zavisno od njegove namjene:

  • osjetnik za temperaturu i vlagu (u površinskom sloju) - na mjestu koje je najduže izloženo zadržavanju vlage i niske temperature (npr. mjesto u sjenci ili mjesto izloženo vjetru); stavljamo ga na oko 5mm ispod površinskog sloja jer to omogućava zaustavljanje vode
  • temperaturni osjetnik – na mjestu koje nije izloženo suncu, npr. na zidu garaže do koje zagrijavamo prilazni put

Osjetnik za temperaturu i vlagu treba instalirati nakon što je dovršen betonski naljev ili postavljanje kaldrmske kocke. Na mjesto gdje će se postaviti osjetnik treba provesti zaštitnu cijev koja će poslužiti za provođenje kabela osjetnika kada površinski sloj bude dovršen.

Preporučljivo je da se kabel osjetnika provede do regulatorke ploče bez produživanja. Ako se pak, produživanje pokaže neophodnim, u tom slučaju povezivanje treba izvesti u kabelskoj spojnoj kutiji ili pomoću termoosjetljive kabelske spojnice.